Sistemi za pakovanje za male hladnjače

Mnoga poljoprivredna gazdinstva u regionu bave se voćarstvom i povrtarstvom, ali taj posao uključuje mnogo više od setve ili uzbiranja plodova. Kako bi posao bio isplativ, potrebno je da bude postignuta dobra otkupna cena za plodove. Otkupna cena u sezoni je često mala i ne pokriva ni minimum uloženih sredstava. Upravo iz tog razloga, voće i povrće je potrebno skladištiti, sa minimalnim gubicima, dok se količina robe na tržištu ne smanji i ne bude ponuđena bolja otkupna cena.

Voće i povrće ima svoj životni vek, koji se nastavlja i nakon berbe. Ukoliko se ne skladišti pravilno, taj životni vek je vrlo kratak i brzo dolazi do truljenja i propadanja plodova. Voće i povrće je najbolje skladištiti u rashladnim komorama, na odgovarajućim temperaturama, kako bi što duže očuvali kvalitet. Nakon berbe, plodovi se sortiraju po klasama, a zatim pakuju uz pomoć mašine za pakovanje u džakove. Zatim se transportuju do hladnjače, gde se skladište.

Vrsta hladnjače u zavisi od vrste plodova koji se u njoj čuvaju, količine, vremenskog perioda tokom kojeg će stajati u hladnjači i koeficijenta obrta.

Očuvanje voća, bez gubitaka na kvalitetu, komplikovaniji je proces nego kada je reč o povrću, stoga su hladnjače, uz pakerice za hladnjače, nužni deo procesa uzgoja.

Vrste hladnjača

Mala i srednja poljoprivredna gazdinstva koja uzgajaju voće i povrće ne raspolažu profesionalnim hladnjačama kakve srećemo u velikim kompanijama. Takve hladnjače imaju ogromne kapacitete skladištenja i profesionalne sisteme rada, koji su za male poljoprivrednike cenovno nepristupačni. U pomenutim gazinstvima uglavom su prisutne improvizovane hladnjače koje poseduju manje kapacitete.

Udruživanje malih i srednjih poljoprivrednih gazdinstava u zadruge bi moglo da pomogne da se ostvare zajednički ekonomski interesi. Na ovaj način bi bila moguća izgradnja hladnjača većih kapaciteta, kupovina pakerice za hladnjače, izgradnja distributivnih centara.

Hladnjače za voće i povrće, zavisno od tehnologije koja se koristi za njihovu prezervaciju, možemo podeliti na dva osnovna tipa, a to su:

  • Hladnjače sa standardnim sistemom hlađenja.
  • Hladnjače sa kontrolisanom atmosferom (CA).

Uz pomenute, hladnjače možemo sortirati i po nameni, te razlikujemo proizvodne i distributivne hladnjače, a oba tipa mogu da imaju kontrolisanu atmosferu. Postoje i hladnjače sa hipobaričnom atmosferom, koje u mnogome nalikuju na hladnjače sa kontrolisanom atmosferom.

Kako izgraditi hladnjaču?

Gradnja hladnjače zahteva plan poslovanja u narednih desetak godina, jer je neophodno odrediti kapacitete i plan pratećih objekata u skladu sa potrebama poslovanja.

Celokupni prostor se može podeliti na tri celine, od kojih će svaka imati svoju namenu – jedan je predviđen za samu hladnjaču, za pripremu i pakovanje uz pomoć pakerice za hladnjaču i distributivni centar. Druga celina bi sadržala kondenzator i kompresor, dok u trećoj treba da postoji obavezni sanitarni čvor.

Pre izgradnje hladnjače i pratećih objekata neophodno je dobiti dozvolu od nadležne institucije. Potrebno je ispitati geomehaniku zemljišta, proveriti mogućnost snabdevanja vodom i strujom. U neposrednoj blizini hladnjače ne sme da postoji izvor zagađenja vode, tla ili vazduha, kao ni životinjske farme.

Izgradnja hladnjače

Princip izgradnje hladnjače sa standardnim sistemom hlađenja i kontrolisanom atmosferom (CA) je dosta sličan.

CA hladnjače su hermetički zatvorene i moraju biti savršeno zaptivene, stoga ako gradite ovaj tip hladnjače morate da koristite specijalne panele i poštujete principe gradnje (spajanje panela), kako biste dobili zadovoljavajući krajnji rezultat. Paneli mogu varirati u dimenzijama i debljini. U pitanju su metalne ploče, debljine 0.6mm, između kojih je izolator poliuretanska pena, u sloju debljine od 40 do 160mm. Paneli moraju biti antizapaljivi.

Dizajn i konstrukcija hladnjače treba da obezbede potpunu termičku i hidro izolaciju. Treba da spreče nadiranje glodara i insekata u hladnjaču, kao i propuštanje prašine i sličnih nečistoća. Objekat ne sme da ima pukotine, a sve cevi moraju biti zaštićene i obložene.

Broj komora u hladnjačama zavisi od količine robe koju je potrebno skladištiti. Male hladnjače poseduju 4 do 6 komora, dok hladnjače većih kapaciteta sadrže 20 do 30 rashladnih komora.

Izgradnja hladnjače sa kontrolisanom atmosferom preporučuje se gazdinstvima koja skladište bar 50 tona plodova, kako bi investicija bila isplativa. Za manje količine robe preporučuju se hladnjače koje poseduju standarni sistem hlađenja.

Pakerice za hladnjače

Pakerice za hladnjače se ubrajaju u mašine za pakovanje u džakove, a proizvodnju, prodaju i servisiranje ovih mašina u regionu vrši Mirić servis. Mašine za pakovanje u džakove automatski vrše proces uvrećavanja, a mogu da napune i do 800 džakova na sat, zavisno od modela mašine, mase i vrste robe koja se puni. Automatske korektivne vage pružaju precizno punjenje u rasponu od 5 do 50kg.

Modeli koji su idealni za pakovanje voća i povrća su sledeći:

  • Pakerice za pakovanje u Big Bag vreće pogodne su za pakovanje svih vrsta poljoprivrednih proizvoda. Merenje se vrši u džaku koji se puni, dok se punjenje vrši kroz ulazni ventil. Ove mašine su pogodne za pakovanje u Big Bag (džambo) džakove različitih dimenzija. Mašina može da napuni do 50 džakova na sat.
  • Pakerice za pakovanje u otvorene vreće Bruto imaju kapacitet punjenja do 200 vreća na sat i automatski vrši proces uvrećavanja. Automatska korektivna vaga kombinovana sa dozirnim sistemom omogućava precizno punjenje u opsegu od 5 do 50kg. Pakerice Bruto pogodne su za pakovanje u papirne, PP ili PE vreće.
  • Pakerice za pakovanje u otvorene vreće Mono Neto takođe su predviđene za pakovanje poljoprivrednih proizvoda. Imaju iste karakteristike kao i Bruto pakerica, s razlikom što se merenje vrši u mernoj kofici, a zatim se vreća puni unapred odmerenom količinom proizvoda. Pogodna je za pakovanje u papirne, PP ili PE vreće.

Pakovanje kikirikija

Dok se većina poljoprivrednih gazdinstava širom Srbije bavi uzgojem tradicionalnih biljnih kultura, kao što su žitarice, neki poljoprivredni proizvođači se odlučuju za alternativnije vrste uzgoja. Razlog eksperimentalnom uzgoju biljnih kultura koje nisu tipične za naše podneblje leži u manjoj zastupljenosti proizvoda na tržištu. Naravno, ne treba zanemariti ni višu cenu otkupa koju je moguće postići.

Za gajenje kikirikija potrebna su minimalna ulaganja, a poljoprivredno gazdinstvo ceo proizvodni proces može završiti bez najma uslužnih delatnika. Nakon berbe kikirikija nema uobičajenog sušenja, kao kada je reč o žitaricama. Sledi pakovanje u vreće, uz pomoć pakerice za kikiriki. Mašina za pakovanje kikirikija je jedina veća investicija koju uzgoj zahteva. Upakovan proizvod se distribuira.

Jedan od useva koji se stidljivo probija na našem tržištu je domaći kikiriki. Posledice globalnog zagrevanja su učinile da na našem podneblju vlada sve toplija klima, koja je pogodna za gajenje ove čudnovate biljke. Dobro uspeva na plodnim i peskovitim zemljištima, kakvih ima širom Srbije i Vojvodine, a odgovaraju mu i umerene padavine, karakteristične za naše podneblje.

Karakteristike kikirikija

Iako bi mnogi pomislili da kikiriki spada u orašaste plodove, poput lešnika ili badema, zapravo je najsličniji krompiru. Kikiriki pripada mahunarkama, poput pasulja, sočiva ili graška, samo što svoje plodove razvija pod zemljom.

U pitanju je jednogodišnja biljka, koja naraste od 30 do 50cm. U periodu cvetanja cvetovi se razvijaju iznad zemlje, ali težina cveta ih vuče na dole, te poniru u zemlju gde se razvijaju i sazrevaju mahune kikirikija. Mahune su podeljene u dva segmenta i daju po dva zrna, a svako zrno je prekriveno crvenkasto mrkom opnom.

Uslovi za gajenje kikirikija

Već smo spomenuli da kikirikiju prija blaga i umerena klima, sa umerenim padavinama. Kako bi biljka rasla i pravilno se razvijala, optimalna temperatura je 21 stepen. Potrebno joj je obilje svetlosti i toplote i vlažnost, kako bi dala maksimalan rod. Idealni uslovi za gajenje ove biljne kulture mogu se postići u veštačkim sredinama, poput staklenika i plastenika, ali moguće ga je gajiti i na otvorenom, na zaklonjenom mestu.

Zemljište koje pogoduje razvoju kikirikija je plodno i rastresito, fino usitnjeno. Kisela i zbijena zemljišta mu ne odgovaraju, ali na propusnim i osunčanim mestima lepo napreduje.

Idealne kulture kao predusev kikirikiju su kukuruz, šećerna repa i povrće. U jesen se vrši obrada zemljišta, koje se ore na dubini od 35cm, dok se u proleće usitnjava uz pomoć freze.

Kikiriki se seje u aprilu ili maju, kada su temperature stabilne, a zemljište zagrejano bar na 12 stepeni. Seje se na dubini od 7-8 cm, u svaku kućicu se ubacuje po četiri zrna, a razmak između kućica treba da bude 30cm. Redovi treba da budu široko razmaknuti, na nekih 70 do 80cm. Za semeni materijal potrebno je pripremiti od 60 do 70kg semena po hektaru površine.

Nega useva

Kako bi kikiriki dao maksimalnu količinu ploda potrebno ga je kultivisati, navodnjavati i prihranjivati.

Kultivisanje se vrši tri puta – nedelju dana nakon nicanja, a druga dva puta su u razmaku od dve nedelje, dok je biljka u periodu vegetacije. Biljka se ogrće zemljom, dok je u fazi cvetanja, a u tučkovima žutih cvetova koji se saginju ka zemlji formiraju se mahune kikirikija.

Prihranjivanje biljke vrši se đubrivima koja obiluju kalijumom i fosforom ili pepelom od drveta. Navodnjavanje se vrši u sušnim periodima godine, u julu i avgustu, sem ako su leta izrazito kišovita.

Berba kikirikija

Od momenta setve do momenta kada je kikiriki spreman za berbu u proseku prođe od 4 do 5 meseci. Prilikom berbe cela biljka se vadi iz zemlje, otresa od viška zemljišta, a zatim ostavlja na strujanju vazduha, kako bi se mahune prosušile i ne bi trunule tokom skladištenja.

Da je došlo vreme za berbu znaćete po lišću biljke, koje će poprimiti žućkastu nijansu. Kikiriki se vadi po sunčanom vremenu, pre prvih mrazeva, dakle početkom oktobra.

Prosečan prinos po kućici je stotinak mahuna, odnosno 3000kg po hektaru.

Skladištenje i pakovanje kikirikija

Nakon berbe kikiriki se pakuje u plastične vreće uz pomoć mašina za pakovanje kikirikija. Pakerice za kikiriki pripadaju mašinama za pakovanje u otvorene vreće, koje automatski vrše proces uvrećavanja.

Možete se odlučiti za statičnu ili prenosnu pakericu. Prenosne pakerice su malih dimenzija i male težine i dozvoljavaju lako rukovanje. Jednostavno prinesete mašinu rubu plastične vreće, koju ona prošiva čvrstim industrijskim koncem.

Statične mašine su većih dimenzija, imaju automatsku korektivnu vagu i dozer koji sa velikom preciznoscu puni vreće unapred određenom količinom proizvoda. Idealne su za pakovanje svih vrsta praškastih, zrnastih i sitno zrnastih materijala, kakav je i kikiriki. Za pakovanje kikirikija Mirić servis preporučuje model pakerice Bruto i Mono Neto.

Pakovanje u plastične vreće čuva kikiriki tokom skladištenja od spoljašnje vlage, koju bi plod mogao da povuče. Tokom skladištenja bitno ga je čuvati na tamnom, hladnom i suvom mestu, a niska temperatura skladištenja produžava trajnost bez gubitka na kvalitetu.

Najbolji modeli industrijskih šivaćih glava

Industrijske šivaće glave spadaju u industrijske, komercijalne šivaće mašine. Prošivaju vreće napravljene od raznih vrsta materijala, kao što su plastične, polipropilenske, višeslojne papirne vreće, vreće od jute, kompozitne vreće i druge. Nisu pogodne za prošivanje odeće i vrlo tankih materijala (tanke plastične ili papirnate vreće).

Industrijske šivaće glave se montiraju na postolje i konvejer (pokretnu traku), kako bi se omogućilo podešavanje sistema prema visini vreće i brzini prolaska vreće kroz sistem. Razni dodaci, kao što su uvodnici ili rotirajući noževi, mogu se instalirati u cilju unapređenja i podrške rada šivaće glave.

Šivaće glave nisu samostalne mašine, stoga je neophodno obezbediti pravilan pogonski sistem i zaštitu šivaće glave od pogonskih komponenti. Prilikom rukovanja ovim mašinama potrebno je tehničko predznanje. Nikada nemojte gurati vreće ili materijale u mašinu, već je pustite da obavi posao brzinom koja je unapred određena. Povlačenje materijala može da dovede do oštećenja šivaće glave.

Industrijske šivaće glave je neophodno često čistiti, kako bi se sprečilo nakupljanje nečistoća i prašine. Ukoliko se koriste u prašnjavom okruženju, neophodna je minimum I54 električna oprema. Šivaće glave nije pogodno koristiti u okruženju gde su prisutne eksplozivne materije – para, gasovi ili tečnosti.

Čišćenje unutrašnjosti šivaćih glava ne sme se vršiti vodom, već mašinskimuljem koje preporučuje proizvođač mašine. Agresivni čistači nisu poželjni jer mogu da oštete gumene delove šivaće glave.

Ukoliko šivaća glava ispušta ulje njen rad mora smesta biti obustavljen, a za sanaciju kvara postaraće se servis za popravku šivaćih glava. Na ovaj način ćete sprečiti kontaminaciju sadržaja vreće koja se prošiva.

Prodaju industrijskih šivaćih glava vrši Mirić servis, a najbolji modeli u ponudi su sledeći:

Fischbein model 100

Izrađena svetski poznatom Fischbein-ovom zanatskom opremom, industrijska šivaća glava model 100 napravljena je od metalnih komponenti koje podnose i teške uslove rada. Garantuje trajnost i siguran rad na koji se možete osloniti u godinama koje dolaze. Čak i u najzahtevnijim radnim okruženjima Fischbein-ov sistem samopodmazivanja pod pritiskom štitiće pokretne delove i obezbediti maksimalnu produktivnost uz osnovno održavanje.

Industrijska šivaća glava model 100 spada u mašine za prošivanje džakova sa niskim vibracijama, koje se koriste za prošivanje otvorenih vreća, uključujući papirne, polietilenske (minimalno 120 mikrona), tkane polipropilenske i složene vreće. Ovaj model šivaće glave zahteva pogonski sistem na koji će biti fiksiran.

Fischbein šivaća glava model 100 radi sa lako prilagodljivom brzinom šivenja od 8 do 23.8 m/min. Koristi dva konca i pravi štep tipa 401. Vrsta igle za ovu šivaću glavu je C100-S, a pravi maksimalno 1900 uboda u minuti.

Fischbein šivaću glavu redovno čistite od prašine, vazduhom pod pritiskom ili vakum usisivačima prašine. Redovno proveravajte zaptivače za ulje, pomazujte nožiće i nosač papučice preporučenim mašinskim uljem, a preporučuje se i menjanje ulja na svakih 500 radnih sati mašine.

Masa uređaja je 30kg.

Yao Han N980A

Industrijska šivaća glava Yao Han N980A je idealna za upotrebu na linijama gde je vreće neophodno napuniti velikom brzinom. Najveća brzina koju postiže je 2700 uboda u minuti, dok pravi šav dužine do 20m/min. Igle tipa DR-H30 koriste dva konca za postizanje štepa tipa 401.

Dobro uravnoteženi rotirajući delovi osiguravaju vrlo malo vibracija. Svi delovi šivaće glave su zaštićeni od uticaja prašine. Jednostavno podmazivanje uljem unutar zatvorenog sistema u velikoj meri produžava životni vek pokretnih delova i smanjuje troškove održavanja.

Uređaj teži 43kg.

Yao Han U700RL

Industrijske šivaće glave Yao Han U700RL spadaju u mašine za prošivanje džakova velike brzine zatvaranja. Pogodne su za prošivanje vreća napravljenih od burlapa, jute, polipropilena, pamuka, plastike i papira.

Za rad koriste igle 9848GS koje upotrebljavaju dva industrijska konca za pravljenje štepa tipa 401. Dužina štepa je maksimalno 11mm. Šivaća glava dostiže maksimalnu brzinu od 1800 uboda u minuti.

Težina uređaja je 36kg.

Yao Han model F900A

Industrijske šivaće glave Yao Han F900A postižu maksimalnu brzinu od 1900 uboda u minuti i spadaju u mašine za prošivanje džakova velike brzine sa minimalnim vibracijama. Dizajnirane su sa ciljem dugoročnih performansi sa niskim vibracijama i predstavljaju inovaciju u tehnologiji zatvaranja vreća.

Sistem samopodmazivanja štiti pokretne delove šivaće glave i osigurava maksimalnu produktivnost uz minimalne potrebe održavanja. Lako se prilagođava postojećoj opremi. Može se koristiti za dobijanje dvostrukog ili jednostrukog štepa dužine 12.5mm. Igla koju koristi je C100-S.

Ovaj model je moguće koristiti za zatvaranje vreća od svih vrsta papira, pamuka, polipropilena, polietilena, jute itd.

Težina uređaja je 30kg.

Union Special model 80800

Union Special 80800 je industrijska šivaća glava renomiranog proizvođača koji je na tržištu preko 40 godina. Ovaj model je pogodan za prošivanje vreća od svih vrsta papira, jute, burlapa, pamuka, polipropilena, polietilena. Koristi iglu tipa 9848GS150 i dva konca za postizanje štepa tipa 401. Maksimalna dužina štepa je 11mm, a maksimalna brzina 1800 uboda u minuti.

Union Special 80800 je automatska šivaća glava visokih performansi. Mašina se automatski pokreće i zaustavlja, baš kao i rezači lanaca i traka.

Težina uređaja je 36kg.

Union Special model BC200

Šivaće glave Union Special BC200 spadaju u šivaće mašine za prošivanje džakova velike brzine. Maksimalan broj uboda je 2750 u minuti. Mašina za rad koristi iglu 9848GF i dva konca, za postizanje štepa tipa 401 maksimalne dužine 12.5mm.

U pitanju je šivaća mašina visokih performansi sa mehaničkim lančanim navojem za zatvaranje vreća napravljenih od jute, pamuka, papira, plastike ili tkane polipropilenske trake, bituminizovane ili laminirane folijom materijala. Mašina je sačinjena od delova otpornih na koroziju. Podmazivanje unutrašnjih delova je automatizovano.

Masa uređaja je 41kg.

Mineralna azotna đubriva – proizvodnja i pakovanje

Đubriva predstavljaju smesu materija koja se koristi u poljoprivredi za poboljšanje kvaliteta i plodnosti zemljišta i bolji rast, razvoj i prinos biljnih kultura. Đubriva se ugrubo mogu podeliti na organska i neorganska (mineralna).

Organska đubriva se sastoje od obogaćenih organskih materija biljnog ili životinjskog porekla. Koriste se vekovima i postoje maltene otkad i uzgoj biljaka. Mineralna đubriva se sastoje od veštački dobijenih materija i minerala. Proizvodnja mineralnih đubriva je svoj procvat doživela u prvoj polovini 19. veka.

Mineralna đubriva sadrže makro i mikronutrijente:

  • Primarni makronutrijenti su azot, fosfor i kalijum.
  • Sekundarni makronutrijenti su kalcijum, sumpor i magnezijum.
  • Mikronutrijenti (elementi u tragovima) su bor, hlor, mangan, molibden, bakar, gvožđe, cink i selen.

Mineralna azotna đubriva se mahom koriste kod gajenja poljoprivrednih kultura, dok su određene vrste pogodne za upotrebu u voćarstvu i povrtarstvu. Sa upotrebom neorganskih đubriva potreban je oprez, jer ne zamenjuju elemente koji se u tragovima nalaze u zemljištu, a njihova prekomerna količina može da dovede do „sagorevanja“ biljnih kultura.

Proizvodnja mineralnih azotnih đubriva

Mineralna đubriva se proizvode hemijskom reakcijom – Haber Bošovim procesom. Ovaj postupak se u industriji koristi za dobijanje amonijaka. Amonijak se koristi kao osnova za većinu azotnih đubriva, kao što su amonijum nitrat i urea. Finalni proizvod dolazi u obliku finih granula koje se rastvaraju u vodi, te se dobija koncentrovano tečno đubrivo.

Reaktanti koji se koriste su vodonik i azot, uz prisustvo gvožđa kao katalizatora. Ceo proces hemijske granulacije se odvija u cevnim reaktorima, pod pritiskom od 200 do 900 atmosfera. Prednost ovog procesa je mogućnost dobijanja širokog asortimana formulacija mineralnih azotnih đubriva i visok i ujednačen kvalitet granula u finalnom proizvodu.

U proizvodnji mineralnih azotnih đubriva veliku ulogu igra njihovo pakovanje i način prezervacije, jer su određene vrste sklone da upiju spoljašnju vlagu i izgube na kvalitetu, dok nepravilno čuvanje može da izazove zapaljivost i eksplozivne reakcije.

Pakovanje mineralnih azotnih đubriva vrši se uz pomoć mašine za pakovanje u otvorene vreće. Sistemi za pakovanje u otvorene vreće, koje distribuira Mirić servis, predviđeni su za pakovanje agresivnih materijala, kao što su mineralna đubriva. Rad pakerice za pakovanje u otvorene vreće je automatizovan. Merenje se vrši u mernoj kofici, a vreće se pune unapred odmerenom količinom đubriva, tako što se merne kofice naizmenično pune i prazne.

Pakerice za pakovanje u otvorene vreće Duplex Neto Inox najpogodnije su za upotrebu u proizvodnji mineralnih azotnih đubriva. Merni opseg mašine za pakovanje u otvorene vreće je od 25 do 50kg, a moguće je napuniti do 600 papirnih ili plastičnih vreća na sat.

Vrste mineralnih azotnih đubriva

Kojom vrstom azotnog đubriva će zemljište i biljne kulture biti tretirane zavisi od niza faktora: koji je sadržaj i oblik azota u đubrivu, kakva je mogućnost primene, čuvanja i korišćenja, te koji su eventualni štetni efekti njegove primene. Vrste azotnih đubriva koje se najčešće upotrebljavaju u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji su sledeće:

Amonijum nitrat (AN)

Amonijum nitrat sadrži 34% azota, od kojeg je polovina u obliku amonijaka, a polovina u obliku nitrata. Mlečno je bele boje i najčešće se proizvodi u obliku granula ili kristala. Sklono je vlaženju, na koje utiče vodena para i temperatura vazduha. Odlično se rastvara u vodi.

Kako ne bi došlo do vlaženja đubriva, pakerice za pakovanje u otvorene vreće igraju značajnu ulogu u očuvanju kvaliteta proizvoda. Upakovano đubrivo je bitno pravilno skladištiti. Naime, ako je zbijeno u paletama dolazi do zagrevanja, te može postati zapaljivo i eksplozivno, zbog čega je adekvatno čuvanje od presudnog značaja.

Blago zakišeljava zemljište, ali biljkama odmah nakon primene pruža azot, jer je odlično rastvorljivo. Nakon što biljke apsorbuju nitratne jone, zemljište se vraća u prvobitno stanje.

Stabilizovani amonijum nitrat (SAN)

Stabilizovani amonijum nitrat sadrži 33% azota i 1% magnezijuma, koji je upotrebljen kao stabilizator. Zahvaljujući stabilizatoru smanjena je eksplozivnost đubriva. Polovina azota je amonijačna, a polovina nitratna, dok magnezijum predstavlja sekundarni makronutrijent. Baš kao i AN, đubrivo je higroskopno, odlično rastvorljivo i biljke ga dobro apsorbuju.

Krečni amonijum nitrat (KAN)

Krečni amonijum nitrat uz azot sadrži i kalcijum. Razmera je 27:8% u korist azota. Đubrivo je bele, sive, žućkaste boje, u obliku granula. Azot je polovinom u obliku amonijaka, a drugom polovinom nitratni. Azotni deo KAN đubriva je rastvorljiv u vodi, ali kalcijum se slabije rastvara. Đubrivo se mora pažljivo pakovati uz pomoć mašine za pakovanje u otvorene vreće, kako ne bi povuklo atmosfersku vlagu, koja dovodi do zgrudvavanja. KAN je najbolje primenjivati na kiselim zemljištima.

Urea (karbamid)

Urea predstavlja najkoncentrovanije mineralno azotno đubrivo i sadrži čak 46% azota. Dolazi u obliku granula, bele boje i male specifične mase. Đubrivo je higroskopno i dobro rastvorljivo u vodi, te se može koristiti i prilikom navodnjavanja. Ne postoje kontraindikacije za korišćenje sa većinom pesticida, stoga se urea koristi i u voćarstvu i u povrtarstvu. Ureu treba izbegavati na kiselim zemljištima, jer se mogu dodatno zakiseliti.

Mašine za zaprašivanje semena

U Evropskoj Uniji zaprašivanje semena je davna prošlost. Danas je moguće kupiti isključivo tretirani semenski materijal, koji je već zaprašen i spreman za setvu, dok sredstva za zaprašivanje nisu dostupna na tržištu. U našem regionu veliki broj proizvođača žita seje sopstveno merkantilno seme kao semensko. Ukoliko merkantilne žitarice nisu zaprašene mogu razviti bolesti zbog kojih će njihov plasman na tržištu biti onemogućen.

Ako se proizvođač odluči za setvu sopstvenog semena, pre setve neophodni će mu biti hemijski preparati za tretiranje semena i mašine za tretiranje semena.

Bolesti žita i njihovo tretiranje

Dve bolesti kojima su žita najpodložnija su glavnica pšenice (Tilletia tritici, Tilletia leavis) i gari na ječmu i pšenici (Ustilago hordei i Ustilago nuda). Iako na tržištu postoje brojne vrste pšenice, do danas nije razvijeno seme koje je otporno na glavnicu. Glavnica pšenice je ustvari parazitna gljiva koja se prenosi putem semena. Gljiva ostaje u zemljištu i može da bude izvor zaraze i za naredne useve pšenice, zbog toga je tretiranje semena neophodno.

Hemijski preparati za tretiranje semena kukuruza treba da budu efikasni u suzbijanju žičnjaka (Elateridae), grčice (Scarabeidae), kukuruzne zlatice (Diabrotica virgifera) i kukuruznog plamenca (Ostrinia nubilalis). Sredstva za zaprašivanje semena kukuruza takođe treba da poseduju odbijajuće dejstvo na ptice.

Tretiranje semena vrši se hemijskim preparatima iz grupe Triazola, koji deluju preventivno i sistematično, ili preparatima iz grupe Ditiokarbamata, koji imaju preventivno delovanje. Preparati koji sadrže aktivne supstance za zaprašivanje semena su Raxil, Semesan, Mankogal S, Akord, Lamardor. Konkretno Lamardor nije moguće kupiti u slobodnoj prodaji. Preparat sadrži dve aktivne materije i vrlo je delotvoran, ali moguće ga je kupiti samo u unapred tretiranom zrnu semenske pšenice.

Preparati za hemijsko zaprašivanje semena sadrže aktivne materije tebukopnazol i protiokonazol. Hemijski preparati se moraju nanositi shodno uputstvu, kako bi se postigli najbolji rezultati. Preparati na bazi tebukopnazola se koriste u količini od 50ml na 100kg semena, uz dodatak pola litre vode. Zaprašivanje semena preparatima na bazi tebukopnazola može da „izleči“ zaraženo seme od glavnice. Seme upija aktivnu materiju prilikom bubrenja i klijanja, a na taj način se od zaraze štiti i seme i zemljište.

Izbor preparata kojim će se vršiti zaprašivanje semena uz pomoć mašine za zaprašivanje semena treba da bude baziran na zdravstvenom stanju semena i spektru delovanja aktivnih materija preparata.

Kako se vrši zaprašivanje semena?

Tretiranje semena je najefikasnije vršiti mašinskim putem, uz pomoć mašine za zaprašivanje semena. U širokoj ponudi koju je plasirao Mirić servis, uz svu aparaturu za pakovanje semenskog materijala, moguće je pronaći i centrifugalni zaprašivač semena.

Centrifugalni zaprašivač semena je predviđen za instaliranje unutar linije za doradu semena. Rad zaprašivača je automatizovan, a kontrola rada i zadavanje parametara rada vrši se putem PLC-a. Parametri za podešavanje su sledeći:

  • Brzina osnovnog diska
  • Masa semena po šarži
  • Količina hemijskog preparata za tretiranje semena po šarži
  • Vreme doziranja sredstva za zaprašivanje semena
  • Vreme naknadnog mešanja
  • Vreme pražnjenja

Uz široku mogućnost podešavanja parametara rada mašine za tretiranje semena operater može da pronađe optimalan režim rada koji će dati ujednačeno tretirano seme. Odmeravanje šarže semena se vrši putem elektronske autokorektivne vage, dok se tačna količina hemijskog preparata za tretiranje semena vrši podešavanjem parametara u dozirnom sistemu hemije.

Minimalno vreme trajanja ciklusa mašine za tretiranje semena je 30 sekundi. Nominalna masa semena je 75kg, dok je minimalna masa semena za tretiranje 40kg. Kapacitet mašine za zaprašivanje semena koju u ponudi ima Mirić servis je 9 tona na sat vremena.

Kako bi centrifugalni zaprašivač semena bio pušten u rad neophodno je obezbediti napajanje električnom energijom 3 x 380 V 18 kW, napajanje kompresovanim čistim vazduhom pritiska 6 bar-a 10 lit/min, aspiracioni sistem, seme koje će biti tretirano i hemijsko sredstvo za zaprašivanje semena.

Bitno je napomenuti da tretiranje semena na temperaturama nižim od 5 stepeni može da dovede do promene viskoznih karakteristika hemijskih sredstava za zaprašivanje, što može imati uticaj na kvalitet tretiranja semena. Hemijsko tretiranje semena uz pomoć centrifugalnog zaprašivača Mirić servisa moguće je sprovoditi na temperaturama do 40 stepeni celzijusa.

Mašine ili pakerice za pakovanje zrnastih proizvoda

Pakerice ili mašine za pakovanje zrnastih proizvoda pripadaju grupi mašina za pakovanje u otvorene vreće. Namena ovih uređaja je pakovanje širokog asortimana proizvoda, dok količina doziranja može da varira u rasponu od 5 do 50kg.

Materijal koji se pakuje u pakerice za zrnaste proizvode može da bude u prahu, zrnu ili sitnim komadićima. Najčešće se koriste za pakovanje žitarica, brašna, pirinča, kafe, kikirikija, graška, orašastih plodova i semenki, čipsa, šećera i drugih proizvoda. Pakerice za zrnaste proizvode se ne koriste samo u prehrambenoj industriji. Uz njihovu pomoć se može pakovati i pelet, đubrivo i razni drugi materijali.

Rad mašine za pakovanje zrnastih proizvoda je automatizovan – automatski vrše proces uvrećavanja. Sastoje se od sledećih elemenata:

  • Koš sa mešačem
  • Dozirni sistem
  • Mehanizam za oblikovanje vreće
  • Mehanizam za vertikalno zavarivanje vreće
  • Mehanizam za horizontalno zavarivanje vreće (jaram)
  • Povlakač folije

Pakerice za zrnaste proizvode mogu da poseduju i dodatne elemente, zavisno od potreba pakovanja, koje će ubrzati i poboljšati njihov rad. Kapacitet punjenja je do 800 vreća na sat, zavisno od modela samog uređaja, predviđene mase i materijala koji se puni.

Pakerice za zrnaste proizvode su pogodne za pakovanje u papirne (natron) vreće, kao i u PP i PE vreće. Folije na vrećama moraju da budu od materijala koji je pogodan za zavarivanje, dakle od celofana, alu folije, plastike, dupleks, tripleks i slično. Na svakoj foliji se nalaze specifikacije – podaci o proizvodu koji se pakuje.

Doziranje zrnastih proizvoda

Dozirni sistemi se mogu puniti putem pužnog transportera ili manualno. Dozirni sistem pakerice za zrnaste proizvode može da bude zapreminski ili težinski, zavisno od vrste materijala koji se puni u vreće. Obe vrste mogu da poseduju vibracije, koje mogu da olakšaju punjenje, ukoliko se materijal ne kreće dovoljno brzo.

Prilikom zapreminskog doziranja količina materijala se unapred odmerava mernom koficom ili brojem obrtaja zavojnog vretena koje vrši trasport materijala. Kod težinskog doziranja željena količina materijala se meri uz pomoć autokorektivne vage.

Mehanizam rada pakerice za zrnaste proizvode

Vertikalne mašine za pakovanje zrnastih proizvoda uglavnom imaju zapreminske dozirne sisteme. Cev dozirnog sistema je povezana sa ispusnim otvorom levkastog koša iznad kojeg se nalazi mehanizam za okretanje vretena. Vretena imaju spiralne kanale kojima se roba transportuje u kragnu. Mehanizam za okretanje vretena poseduje merač broja obrtaja koji zaustavlja punjenje, kada spirala kroz kragnu napuni vreću željenom količinom materijala.

Mirić servis, koji ima dugogodišnje iskustvo u radu sa mašinama za pakovanje u otvorene vreće, može da isporuči pakerice za zrnaste proizvode sa brojem kragni po odabiru kupca. Pakerice poseduju kragnu koja određuje opseg doziranja, ali po želji kupca mogu se poručiti još jedna ili dve kragne, koje bi pružile mogućnost punjenja u manje ili veće vreće.

Zatvaranje vreća napunjenih zrnastim proizvodima može se vršiti uz pomoć vertikalnog ili horizontalnog mehanizma za zatvaranje. Rad horizontalnog mehanizma vrši se putem pneumatskog cilindra.

Rad mašine za pakovanje zrnastih proizvoda je automatizovan i gotovo da isključuje potrebu za ljudskim faktorom. Zaposleni koji rade na pakovanju treba samo da pune koš i uklanjaju napunjene vreće. Međutim i ovaj deo posla može biti automatizovan ako se u koš ugradi graničnik koji reguliše punoću koša, dok se napunjene vreće odnose putem trakastog transportera.

Mirić servis u ponudi ima sledeće mašine za pakovanje zrnastih proizvoda:

Svi nabrojani modeli pakerica pogodni su za pakovanje zrnastih, sitno zrnastih i praškastih proizvoda, a vreće koje se koriste su papirne, PP ili PE. U ponudi Mirić servisa su i sistemi za zatvaranje napunjenih vreća, kao i automatski dodavači deklaracija.

Mašine ili pakerice za pakovanje praškastih proizvoda

Pakerice za pakovanje praškastih proizvoda pripadaju mašinama za pakovanje u otvorene vreće. Mašine za pakovanje praškastih proizvoda mogu se koristiti za pakovanje širokog spektra proizvoda. Uglavnom su to mlevena kafa, šećer u prahu, puding, šlag, griz, vanilin šećer, brašno, kakao, prezle, so. Upotreba ovih mašina nije ograničena samo na prehrambenu industriju. Koriste se i u farmaceutskoj i hemijskoj industriji, te se uz njihovu pomoć pakuju soda bikarbona, deterdženti, veterinarski proizvodi, proizvodi za zaštitu bilja. Količina praškastog materijala koji se pakuje u vreće može varirati između 5 i 50 kg.

Mašine za pakovanje praškastih proizvoda rade automatizovano, a sačinjavaju ih sledeći elementi: koš sa mešačem, dozirni sistem, mehanizam koji oblikuje vreće, mehanizam za vertikalno ili horizontalno zavarivanje vreće (jaram) i povlakač folije.

Mašine za pakovanje praškastih proizvoda mogu po želji kupca da sadrže i dodatne elemente, koji bi unapredili i ubrzali rad mašine za pakovanje, čiji je maksimum punjenje do 800 vreća na sat. Dodatni elementi zavise od vrste pakerice za praškaste proizvode, materijala koji se pakuje i predviđene mase vreća.

Pakerice za praškaste proizvode robu mogu da pakuju u papirne (natron) vreće, kao i u polipropilenske (PP) ili polietilenske (PE) vreće. Folije na vrećama moraju da budu sačinjene od materijala koji može da se zavari, a to je celofan, aluminijumska folija, plastika, dupleks, tripleks itd. Na folijama se nalaze podaci o proizvodu koji je upakovan u vreću.

Doziranje praškastih proizvoda

Dozirni sistem mašine za pakovanje praškastih proizvoda može da se puni ručno ili pomoću pužnog transportera (puža). Dozirni sistemi mogu da budu zapreminski ili težinski, a koji će dozirni sistem biti instaliran na pakerici zavisi od vrste materijala koji treba da se puni u vreće. I zapreminski i težinski dozirni sistemi mogu imati vibrirajuće efekte, koji ubrzavaju protok robe.

Zapreminski dozirni sistem unapred odmerava željenu količinu robe mernom koficom ili brojem obrtaja zavojnog vretena koje transportuje robu. Težinski dozirni sistem odmerava željenu količinu robe putem autokorektivne vage.

Mehanizam rada pakerice za praškaste proizvode

Vertikalne mašine za pakovanje praškastih proizvoda najčešće sadrže zapreminske dozirne sisteme. Cev dozirnog sistema je povezana sa ispusnim otvorom levkastog koša iznad kojeg se nalazi mehanizam za okretanje vretena. Vretena imaju spiralne kanale kojima se roba transportuje u kragnu. Mehanizam za okretanje vretena poseduje merač broja obrtaja koji zaustavlja punjenje, kada spirala kroz kragnu napuni vreću željenom količinom robe.

Mirić servis, koji ima dugogodišnje iskustvo u radu i prodaji mašina za pakovanje u otvorene vreće, može da isporuči pakerice za praškaste proizvode sa brojem kragni po dogovoru sa kupcem. Pakerice poseduju kragnu koja određuje opseg doziranja, ali po želji kupca mogu se poručiti još jedna ili dve kragne, koje bi pružile mogućnost punjenja u manje ili veće vreće.

Zatvaranje vreća napunjenih praškastim proizvodima vrši se uz pomoć vertikalnog ili horizontalnog mehanizma za zatvaranje. Povlačenje folije za kese se može vršiti uz pomoć dve gumene trake koje se nalaze uz vertikalnu cev kragne ili uz pomoć mehanizma za horizontalno zavarivanje. Mehanizam za horizontalno zavarivanje drži vreću u čeljustima, zatvarajući punu i zavarivajući dno naredne vreće. Rad horizontalnog mehanizma vrši se putem pneumatskog cilindra.

Rad mašine za pakovanje praškastih proizvoda je automatizovan, a prisusto zaposlenog osoblja gotovo da nije neophodno. Zaposleni koji rade na pakovanju treba samo da pune koš i uklanjaju napunjene vreće. Međutim i ovaj deo posla može biti automatizovan ako se u koš ugradi graničnik koji reguliše punoću koša, dok se napunjene vreće odnose putem trakastog transportera.

U ponudi Mirić servisa mogu se pronaći sledeći modeli mašine za pakovanje praškastih proizvoda:

Svi nabrojani modeli pakerica pogodni su za pakovanje praškastih, zrnastih i sitno zrnastih proizvoda, a vreće koje se koriste su papirne, PP ili PE. U ponudi Mirić servisa su i sistemi za zatvaranje napunjenih vreća, kao i automatski dodavači deklaracija.

Pakovanje soje

Soja je leguminoza čiji je uzgoj rasprostranjen širom sveta. Zbog svog bogatog sastava koji obiluje proteinima i mastima našla je primenu ne samo u ishrani, već i u farmaceutskoj i brojnim drugim industrijama. Na svetskom tržištu vlada velika potražnja za ovom biljnom kulturom, a samo u Evropi potrebe prelaze 40 miliona tona godišnje. Naravno, na ceni je soja koja nije genetski modifikovana, kakvu proizvode poljoprivredna gazdinstva širom Srbije.

Ako ste razmatrali mogućnost da gajite soju, imajte na umu da je to unosan posao, jer je potražnja iz godine u godinu sve veća. U Srbiji se pod usevima soje nalazi preko 230.000 hektara obradive površine, što ni blizu ne zadovoljava potrebe tržišta. Uz to, soja donosi stabilne prinose i postiže dobru cenu otkupa, bilo da je reč o zrnu ili proizvodima koji se dobijaju preradom.

Ako se odlučite za proizvodnju zrna biće vam potrebni silosi za skladištenje, sušare za sušenje i mašine za pakovanje u otvorene vreće. Za preradu soje, uz nabrojane stavke neophodna je i oprema za ekstrudiranje.

Uzgoj soje u Srbiji

Za uzgoj soje su pogodna sva zemljišta na kojima se može gajiti i kukuruz, a takva je većina obradivih površina širom naše zemlje. Zemljište treba da bude dobro struktuirano i da ima dobra vodena i vazdušna svojstva.

Soja nije pogodna za gajenje kao monokultura, jer tada daje značajno manje prinose nego kada se gaji u plodoredu. Naime, soja obogaćuje zemljište azotom, a biljni ostaci koji ostaju nakon žetve deluju kao organsko đubrivo koje poboljšava plodnost zemljišta. Soju je stoga najbolje gajiti u plodoredu – između druga dva useva (pšenica, soja, kukuruz), kako bi se iskoristile maksimalne performanse zemljišta i sprečilo širenje korova i oboljenja biljaka.

Prinosi drugih biljnih kultura koje se gaje nakon soje se uvećavaju, baš kao i prinos same soje. Jedina biljka nakon koje ne treba gajiti soju je suncokret, jer oboljevaju od istih bolesti.

Obrada zemljišta za setvu soje vrši se u jesen, od septembra do novembra, na dubini od minimum 30cm. Zemljište se đubri azotnim đubrivima, a nakon žetve soja u zemljištu ostavlja 60-80kg čistog azota za sledeći usev. Soja se seje kada temperatura zemljišta dostigne 8 stepeni, u aprilu ili maju, a količina potrebnog semena po hektru je od 80 do 100kg.

Za uzgoj soje bitan faktor je i vlaga, naročito u vreme vegetacije, kada je optimalno 450 do 500mm vode. Ukoliko atmosferskih padavina nema, soja zahteva navodnjavanje.

Prerada i pakovanje soje

Već smo napomenuli da su uzgoj i prerada soje unosan posao za poljoprivredna gazdinstva, zbog stalne potražnje za ovom mahunarkom, kao i zbog dobre cene otkupa. Uz ulaganje u opremu za skladištenje i mašine za pakovanje u otvorene vreće, ceo proizvodni proces možete zaokružiti na vašem poljoprivrednom gazdinstvu.

Od opreme će vam biti potrebno sledeće:

  • Sušare za sušenje zrna
  • Silosi za skladištenje soje
  • Pogon za pripremu, čišćenje i usitnjavanje – za preradu zrna
  • Oprema za ekstrudiranje soje
  • Pakerice – mašine za pakovanje u otvorene vreće

Proces prerade odvija se u sledećim etapama:

Pre skladištenja i sušenja zrno soje je neophodno očistiti i sortirati spram kvaliteta. Zrna se suše u sušarama, na odgovarajućim temperaturama, kako bi mogla da budu skladištena na duži vremenski period. Kada je zrno soje dobro osušeno ono može da bude skladišteno u silosima i više godina, bez gubitaka na kvalitetu.

Prerada soje uključuje proizvodnju sojinih flekica, koje imaju primenu u ljudskoj ishrani i sojine sačme, koja se koristi u ishrani životinja.

Zanimljiv je podatak da svakodnevno u organizam unosimo oko 150g soje, čak i ako je direktno ne konzumiramo. Soja čini 80% životinjske ishrane, te je dobijamo posredno, putem jaja, mesa, mleka i drugih proizvoda životinjskog porekla.

Pre početka prerade, soja se ponovo čisti, a u pogonu se zrna razvrstavaju za proizvodnju punomasnih proizvoda i za ekstrakciju ulja. Zrna se potom kondicioniraju vodenom parom i presuju valjcima, koji oblikuju sojine flekice. Od sojinih flekica se daljom proizvodnjom – toplotnom obradom i granulacijom – dobijaju sojin griz ili brašno. Ovi proizvodi predstavljaju jedan od osnova prehrambene industrije, od kojih se daljom preradom dobijaju mnoge druge namirnice.

Zrno i proizvode od soje pakuju mašine za pakovanje u otvorene vreće. Zrno soje i sojina sačma se uz pomoć pakerice pakuju u vreće zapremine 50 do 250kg, dok se proizvodi koji primenu imaju u prehrambenoj industriji pakuju u vreće od 50kg.

Zavisno od potreba vašeg poljoprivrednog gazdinstva, pakerice, koje predstavljaju finalni korak u proizvodnji, mogu da budu statične ili portabl. Portabl pakerice su male i lagane, jednostavne za rukovanje. Zaposleni na pakovanju ih bez problema mogu nositi od vreće do vreće i zatvarati ih. Podjednako čvrsto, mašinskim koncem, zatvaraju plastične, papirne i vreće od tkanine.

Mašine za pakovanje u otvorene vreće poljoprivredna gazdinstva mogu pronaći u ponudi Mirić servisa, koji vrši i popravke i servisiranje ovih pakerica. Mirić servis za pakovanje soje preporučuje modele Bruto i Mono Neto, koje imaju automatizovan rad i odličan su izbor za pakovanje svih zrnastih, sitno zrnastih i praškastih proizvoda.

Pakovanje uz pomoć pakerice je poslednji korak u proizvodnji soje na poljoprivrednim gazdinstvima. Upakovana soja spremna je za dalju preradu, skladištenje ili distribuciju.

Kako prepoznati dobar pelet

Grejanje na pelet ima brojne prednosti u odnosu na zagrevanje životnog prostora drugim energentima. Međutim, nije svaki pelet isti. Na tržištu se može naći pelet odličnog kvaliteta koji će ispoljiti svoje najbolje karakteristike sagorevanjem, baš kao i loš pelet čija upotreba može da izazove brojne probleme.

Od kvaliteta peleta zavisi da li ćete zimu provesti ušuškani u ujednačeno toplom domu ili ćete više vremena biti u kotlarnici, čisteći peć. Kvalitet peleta bitan je za ispravan rad i dugovečnost kotla. Dobar pelet je teško prepoznati, a kako biste bili sigurni kupujte ga od renomiranih proizvođača, čije je ime garancija kvaliteta.

Kako se proizvodi kvalitetan pelet?

Pelet je obnovljivo biogorivo koje se dobija preradom otpadaka drvne industrije i drvnih sirovina. Proizvodnja peleta se ugrubo može podeliti na četiri faze.

Prva faza je faza drobljenja, gde se drvni ostaci u drobilici usitnjavaju i pretvaraju u prah. Komadići drveta nakon drobljenja ne smeju biti krupniji od 3mm. Pre usitnjavanja, kako bi postigli maksimalan kvalitet peleta, potrebno je odrstraniti koru drveta iz mase koja se prerađuje, a ostaviti samo jezgro drveta. Samlevena kora spada u nečistoće, koje utiču na kvalitet sagorevanja peleta i pepeo koji ostaje nakon sagorevanja.

Druga faza uključuje sušenje sirovine. Kako bi otpočeo proces peletiranja, vlaga u drvetu treba da bude do 15%. Obrtnim sušačem sirovine se suše, a procenat vlage se spušta sa 60 na 10%.

U peletirki, mašini za proizvodnju peleta, se pod visokom temperaturom i pritiskom formiraju komadići peleta. Kvalitetan pelet ne sadrži nikakve hemijske supstance. Komadići drveta se sami povezuju, uz pomoć lignina, koji se oslobađa prilikom prerade i deluje kao vezivno tkivo. Gotov pelet je temperature od 60 do 80 stepeni, te ga je neophodno ohladiti. Prilikom hlađenja procenat vlage u gotovom proizvodu se dodatno smanjuje za 3-4%.

Nakon hlađenja pelet je spreman za pakovanje i distribuciju. Pakovanje peleta uz pomoć pakerice za pelet čuva kvalitet proizvoda od uticaja spoljašnje vlage. Pakerice za pelet pakuju pelet u vreće od 50kg, koje se koriste u domaćinstvima i vreće od 250kg za industrijske potrošače.

Mirić servis se godinama bavi prodajom i servisiranjem pakerica za pelet. Pakerice za pelet spadaju u mašina za pakovanje u vreće koje automatski uvrećavaju bilo koju vrstu zrnaste robe. Mašine za pakovanje u vreće sadrže autokorektivnu vagu i dozirni sistem za punjenje, te precizno pune željenu količinu robe u opsegu od 5 do 50kg.

Posedovanje kvalitetne pakerice za pelet zaokružuje proces proizvodnje peleta, koji je spreman za dalju distribuciju.

Kako da prepoznate kvalitetan pelet?

Mnogo je lakše prepoznati pelet lošeg kvaliteta nego dobar pelet. Naime, pravila ne postoje. Ne možemo reći da je tamnija nijansa drveta znak da je pelet loš, iako važi pravilo da je bolji svetli pelet. Ipak postoji par karakteristika po kojima ćete razlikovati dobar i loš proizvod:

  • Najkvalitetniji pelet proizvodi se od 100% drveta bukve, koje je očišćeno od kore. Pelet je moguće napraviti i od mnogih drugih vrsta drveta, ali bukov pelet jedini pri sagorevanju ostavlja svega 0.7% pepela, ujednačeno gori i ima veliku kalorijsku vrednost.
  • Vlažnost kvalitetnog peleta mora da bude ispod 10%.
  • Kvalitetan pelet ne sadrži nikakve sastojke sem drveta. Ako su u pelet dodavane hemijske supstance to je znak da nije napravljen od kvalitetnih sirovina.
  • Kvalitetan pelet ima glatku i ravnu površinu, bez pukotina. Dugačak je oko 3cm, a širok 6mm.
  • Kvalitetan pelet treba da miriše na drvo, a ne na hemiju.
  • Što je kvalitetniji pelet količina pepela u gorioniku će biti manja.
  • Prilikom kupovine peleta, pogledajte dno plastičnog džaka. Ako se na dnu nalazi prašina, nemojte da kupujete proizvod. Kvalitetan pelet se ne kruni i ne osipa pod prstima, kao ni prilikom transporta.
  • Kupujte samo pelet renomiranog proizvođača, sa sertifikatom i deklaracijom proizvoda.

Mali trik za prepoznavanje kvalitetnog peleta: stavite komadić peleta u vodu. Ako je proizvod dobar, pelet će potonuti, upiti vodu i nabubriti. Voda u kojoj je potopljen ne sme da promeni boju (ako promeni boju drvo je otpustilo hemikalije) i treba da ostane bistra, a ne zamućena.

Proizvodnja i pakovanje peleta

Pelet je inovativno i revolucionarno gorivo 21. veka. Pored konstantne toplotne energije jednakog kvaliteta, pelet svojim korisnicima pruža i mnoge druge pogodnosti. Bilo da ste zainteresovani za pelet kao ogrevno sredstvo ili za proizvodnju peleta, u nastavku teksta donosimo vam bitne informacije o ovom značajnom energentu.

Šta je pelet?

Pelet je obnovljivo biogorivo koje ima visoku kalorijsku vrednost. Dobija se preradom ostataka i otpadaka drveta, čime se postiže maksimalna iskoristivost sirovina u drvnoj industriji. Kako bi se dobili prepoznatljivi komadići peleta, drvni otpad je potrebno usitniti i samleti, a zatim mu umanjiti procenat vlažnosti sušenjem. Usitnjena materija se ubacuje u peletirku, postrojenje koje proizvodi pelet. Pod pritiskom i visokom temperaturom drvo oslobađa lignin, supstancu koja povezuje komadiće drveta poput vezivnog tkiva, omogućavajući im da formiraju prepoznatljive valjkaste oblike.

Pelet ima oblik cilindra. Prečnika je od 4 do 12mm, dok mu dužina varira između 10 i 30mm. Male dimenzije omogućavaju jednostavno pakovanje i transport peleta, kao i automatizovano loženje u kotlovima. Jedno domaćinstvo godišnje potroši 5-6 tona peleta.

Pelet je moguće napraviti od svih vrsta drveta, međutim najčešće se koriste grab, jasen, jela, hrast, bukva. Prilikom proizvodnje bitno je ispoštovati udeo tvrdog i mekog drveta, kako bi pelet bio kvalitetan i ispoljio sve svoje pozitivne karakteristike. Za najbolji pelet na tržištu važi bukov pelet, jer drvo bukve na visokim temperaturama otpušta dovoljnu količinu lignina koji formira komadiće peleta, te mu nije potrebno dodavati nikakve hemijske supstance.

Karakteristike peleta

Pelet je širom Evrope i Amerike prepoznat kao gorivo budućnosti, a iz godine u godinu potražnja za ovom vrstom ogrevnog materijala se utrostručila. Zašto? Odgovor leži u jedinstvenim karakteristikama peleta:

  • Pelet je u potpunosti ekološki prihvatljivo gorivo koje ne narušava očuvanje prirode, bez manjkavosti na području pružanja ujednačenog nivoa toplote.
  • Prilikom sagorevanja peleta nastaje ista količina CO2 koju je drvo koristilo tokom svog životnog veka, stoga pelet važi za neutralnog nosača CO2.
  • Pelet i dim koji nastaje sagorevanjem peleta nisu toksični ni po ljude, ni po okolinu.
  • Prilikom loženja peleta iskorišćava se čak 90% materije, dok se kod svih ostalih goriva može iskoristiti maksimalno 70%.
  • Ujednačeno gori sve vreme i pruža konstantnu toplotu.
  • Loženje peleta ne iziskuje zidanje klasičnog odžaka, koji mora da ima cug, kako bi povukao dim napolje. Dovoljno je ugraditi običnu cev kroz koju će dim da izlazi.
  • Loženje na pelet ne iziskuje postojanje ljudskog faktora. Naime, loženje je moguće vršiti u automatizovanim kotlovima koji sami dosipaju potrebnu količinu peleta.
  • Sagorevanjem peleta nastaje oko 1% pepela, čime je potreba za čišćenjem kotlova drastično umanjena u odnosu na druge energente.
  • Pelet je ekonomično gorivo. Za jednaku količinu toplote potrebno je utrošiti znatno manje peleta nego ostalih ogrevnih materijala. Jedna tona peleta menja 500 litara lož ulja, 4900 kWh električne energije ili 450kg plina.

Proizvodnja i pakovanje peleta

Proizvodnja peleta se odvija u četiri etape koje počinju procesom drobljenja drvnih ostataka. Drvne sirovine se uz pomoć drobilice usitnjavaju u prah veličine do 3mm.

Kako bi pelet ujednačeno goreo i bio zadovoljavajućeg kvaliteta, mora biti osušen do određenog nivoa vlažnosti. Sadržaj vlage koji je optimalan za proces peletiranja je 13-15%. Obrtni suđač, koji čini peć i glavni obrtni sušač, suše sirovine smanjujući im vlagu sa 60% na 10%.

Kada se završi sa procesom sušenja pelet je temperature 60-80 stepeni, a pre nego se pređe na narednu fazu obrade potrebno ga je ohladiti. Procenat vlage u osušenom peletu je 15%, a prilikom hlađenja udeo vlage se smanjuje za dodatnih 3 do 4%. Hlađenje se vrši u posebnim uređajima za hlađenje.

Nakon hlađenja, pelet poseduje optimalnu količinu vlage i spreman je za pakovanje. Pakovanje peleta se vrši uz pomoć pakerice za pelet. Pakerice za pelet sprečavaju spoljašnju vlagu da prodre u drvne komadiće i da im naruši kvalitet. Pakerice za pelet pakuju gotov proizvod u vreće za domaćinstva, koje teže 50kg, i vreće za industrijsku potrošnju od 250kg.

Mirić servis dugi niz godina vrši redovni servis pakerica za pelet, popravke i zamene delova. U ponudi je i prodaja pakerica za pelet, raznih modela.

Pakerice za pelet su mašine za pakovanje u otvorene vreće, koje automatski vrše proces uvrećavanja, a mogu da napune do 800 vreća na sat, zavisno od modela mašine i vrste materijala kojima se vreće pune. Mašine za pakovanje u otvorene vreće u svom sastavu poseduju autokorektivnu vagu koja u kombinaciji sa dozirnim sistemom za punjenje pruža precizno punjenje u opsegu od 5 do 50kg. Upravljanje vagom vrši se preko procesorskog terminala.

Mirić sevis kao idealne modele pakerice za pelet predlaže sledeće modele:

  • Pakerice za pakovanje u Big Bag vreće
  • Pakerice za pakovanje u otvorene vreće Bruto
  • Pakerice za pakovanje u otvorene vreće Mono Neto
  • Pakerice za pakovanje u otvorene vreće Duplex Neto

Pakerica za pelet zaokružuje proces proizvodnje peleta, koji je spreman za dalju distribuciju.

Izaberite željeni jezik:

Kliknite ovde pozovite nas!