Mnoga poljoprivredna gazdinstva u regionu bave se voćarstvom i povrtarstvom, ali taj posao uključuje mnogo više od setve ili uzbiranja plodova. Kako bi posao bio isplativ, potrebno je da bude postignuta dobra otkupna cena za plodove. Otkupna cena u sezoni je često mala i ne pokriva ni minimum uloženih sredstava. Upravo iz tog razloga, voće i povrće je potrebno skladištiti, sa minimalnim gubicima, dok se količina robe na tržištu ne smanji i ne bude ponuđena bolja otkupna cena.
Voće i povrće ima svoj životni vek, koji se nastavlja i nakon berbe. Ukoliko se ne skladišti pravilno, taj životni vek je vrlo kratak i brzo dolazi do truljenja i propadanja plodova. Voće i povrće je najbolje skladištiti u rashladnim komorama, na odgovarajućim temperaturama, kako bi što duže očuvali kvalitet. Nakon berbe, plodovi se sortiraju po klasama, a zatim pakuju uz pomoć mašine za pakovanje u džakove. Zatim se transportuju do hladnjače, gde se skladište.
Vrsta hladnjače u zavisi od vrste plodova koji se u njoj čuvaju, količine, vremenskog perioda tokom kojeg će stajati u hladnjači i koeficijenta obrta.
Očuvanje voća, bez gubitaka na kvalitetu, komplikovaniji je proces nego kada je reč o povrću, stoga su hladnjače, uz pakerice za hladnjače, nužni deo procesa uzgoja.
Vrste hladnjača
Mala i srednja poljoprivredna gazdinstva koja uzgajaju voće i povrće ne raspolažu profesionalnim hladnjačama kakve srećemo u velikim kompanijama. Takve hladnjače imaju ogromne kapacitete skladištenja i profesionalne sisteme rada, koji su za male poljoprivrednike cenovno nepristupačni. U pomenutim gazinstvima uglavom su prisutne improvizovane hladnjače koje poseduju manje kapacitete.
Udruživanje malih i srednjih poljoprivrednih gazdinstava u zadruge bi moglo da pomogne da se ostvare zajednički ekonomski interesi. Na ovaj način bi bila moguća izgradnja hladnjača većih kapaciteta, kupovina pakerice za hladnjače, izgradnja distributivnih centara.
Hladnjače za voće i povrće, zavisno od tehnologije koja se koristi za njihovu prezervaciju, možemo podeliti na dva osnovna tipa, a to su:
- Hladnjače sa standardnim sistemom hlađenja.
- Hladnjače sa kontrolisanom atmosferom (CA).
Uz pomenute, hladnjače možemo sortirati i po nameni, te razlikujemo proizvodne i distributivne hladnjače, a oba tipa mogu da imaju kontrolisanu atmosferu. Postoje i hladnjače sa hipobaričnom atmosferom, koje u mnogome nalikuju na hladnjače sa kontrolisanom atmosferom.
Kako izgraditi hladnjaču?
Gradnja hladnjače zahteva plan poslovanja u narednih desetak godina, jer je neophodno odrediti kapacitete i plan pratećih objekata u skladu sa potrebama poslovanja.
Celokupni prostor se može podeliti na tri celine, od kojih će svaka imati svoju namenu – jedan je predviđen za samu hladnjaču, za pripremu i pakovanje uz pomoć pakerice za hladnjaču i distributivni centar. Druga celina bi sadržala kondenzator i kompresor, dok u trećoj treba da postoji obavezni sanitarni čvor.
Pre izgradnje hladnjače i pratećih objekata neophodno je dobiti dozvolu od nadležne institucije. Potrebno je ispitati geomehaniku zemljišta, proveriti mogućnost snabdevanja vodom i strujom. U neposrednoj blizini hladnjače ne sme da postoji izvor zagađenja vode, tla ili vazduha, kao ni životinjske farme.
Izgradnja hladnjače
Princip izgradnje hladnjače sa standardnim sistemom hlađenja i kontrolisanom atmosferom (CA) je dosta sličan.
CA hladnjače su hermetički zatvorene i moraju biti savršeno zaptivene, stoga ako gradite ovaj tip hladnjače morate da koristite specijalne panele i poštujete principe gradnje (spajanje panela), kako biste dobili zadovoljavajući krajnji rezultat. Paneli mogu varirati u dimenzijama i debljini. U pitanju su metalne ploče, debljine 0.6mm, između kojih je izolator poliuretanska pena, u sloju debljine od 40 do 160mm. Paneli moraju biti antizapaljivi.
Dizajn i konstrukcija hladnjače treba da obezbede potpunu termičku i hidro izolaciju. Treba da spreče nadiranje glodara i insekata u hladnjaču, kao i propuštanje prašine i sličnih nečistoća. Objekat ne sme da ima pukotine, a sve cevi moraju biti zaštićene i obložene.
Broj komora u hladnjačama zavisi od količine robe koju je potrebno skladištiti. Male hladnjače poseduju 4 do 6 komora, dok hladnjače većih kapaciteta sadrže 20 do 30 rashladnih komora.
Izgradnja hladnjače sa kontrolisanom atmosferom preporučuje se gazdinstvima koja skladište bar 50 tona plodova, kako bi investicija bila isplativa. Za manje količine robe preporučuju se hladnjače koje poseduju standarni sistem hlađenja.
Pakerice za hladnjače
Pakerice za hladnjače se ubrajaju u mašine za pakovanje u džakove, a proizvodnju, prodaju i servisiranje ovih mašina u regionu vrši Mirić servis. Mašine za pakovanje u džakove automatski vrše proces uvrećavanja, a mogu da napune i do 800 džakova na sat, zavisno od modela mašine, mase i vrste robe koja se puni. Automatske korektivne vage pružaju precizno punjenje u rasponu od 5 do 50kg.
Modeli koji su idealni za pakovanje voća i povrća su sledeći:
- Pakerice za pakovanje u Big Bag vreće pogodne su za pakovanje svih vrsta poljoprivrednih proizvoda. Merenje se vrši u džaku koji se puni, dok se punjenje vrši kroz ulazni ventil. Ove mašine su pogodne za pakovanje u Big Bag (džambo) džakove različitih dimenzija. Mašina može da napuni do 50 džakova na sat.
- Pakerice za pakovanje u otvorene vreće Bruto imaju kapacitet punjenja do 200 vreća na sat i automatski vrši proces uvrećavanja. Automatska korektivna vaga kombinovana sa dozirnim sistemom omogućava precizno punjenje u opsegu od 5 do 50kg. Pakerice Bruto pogodne su za pakovanje u papirne, PP ili PE vreće.
- Pakerice za pakovanje u otvorene vreće Mono Neto takođe su predviđene za pakovanje poljoprivrednih proizvoda. Imaju iste karakteristike kao i Bruto pakerica, s razlikom što se merenje vrši u mernoj kofici, a zatim se vreća puni unapred odmerenom količinom proizvoda. Pogodna je za pakovanje u papirne, PP ili PE vreće.
